Plus

Kako smo popušili foru Tatjane Holjevac

Tatjana HoljevacUdruga Dugave Wireless jedna je mnogobrojnih udruga u Zagrebu koje nemaju svoje prostorije za rad i jedna od rijetkih koja ima slobodne gradske prostorije 20m od sjedišta udruge i nikako da ih dobije već tri godine. Radi se o bivšem Tehničkom centru u Dugavama na lokaciji Svetog Mateja b.b. gdje je nekada bilo i sjedište mjesne policije. Pola centra je u katastrofalnom stanju, dobar dio njega je prokišnjavao, prostorije unutar objekta iskorištavale su tvrtke, plesni klubovi i slični koji su prepoznali grešku u sustavu. Na web stranicama Grada Zagreba još i dan danas stoje neažurne informacije o tome tko je sve u tom Tehničkom centru.

Pušiona
Još 2005. godine zatražili smo da nam se ustupi jedna od slobodnih prostorija u Tehničkom centru, a bilo ih je preko nekoliko. I danas ih još ima. Trebalo je proći 29 dana da nas obavijeste da smo stavljeni na listu čekanja. Zatim je prošlo gotovo pola godine i dobili smo (navodno) nekakav dopis u kojem je bio nekakav upitnik kojeg je trebalo popuniti i opa, dobili bi prostorije. Međutim ja sam taj dopis dobio faxom, a ne poštom, a jedva da sam shvatio što šalju. Uredno sam odgovorio i proslijedio dopis nazad od kuda je došao. Od tada ni traga ni glasa.

Spika je bila uvijek:
„U postupku je“
„Na listi čekanja ste“
„Ali, mi nemamo slobodnih prostora“
„Tehnički centar? Ne, on nije u našem vlasništvu“
„Ima udruga iz drugih dijelova grada koje čekaju taj prostor“
„Evo, predložit ćemo vam neke druge lokacije u Zagrebu sa slobodnim prostorom“

Ova zadnja je najbolja. Bilo bi super da su nam možda dali prostor u Dubravi, a mi u Dugavama. Jebote, kako bi to bila super stvar. Imali bi društvene sastanke čak u Dubravi.

Tatjana – naš osobni Isus Krist i anđeo čuvar
Isus Kako sam svugdje nailazio na zatvorena vrata i ljude nezadovoljne plaćama i uvjetima u gradskim uredima, iako su plaće iznad prosjeka, iako ništa konkretno ne rade osim što cuclaju litre i litre kave iz dana u dan, piju, puše, jedu kikiriki i hodaju na ručak svakih pola sata – ma jebe im se živo, obratio sam se Tatjani Holjevac, predsjednici Skupštine Grada. Tatjana prima građane svakog utorka i iako je zabetonirana sastancima, udruga Dugave Wireless došla je na red u roku 10 dana. Iskreno, brijem da baš i nije takva navala za razgovor s njom. Prije nego krenem dalje, ukratko o Tatjani (preneseno sa http://www.holjevac-nezavisnalista.com/)

Mr. sc. Tatjana Holjevac završila je Elektrotehnički fakultet i magisterij u Zagrebu, te Mini MBA i Team building u SAD-u. Govori engleski, talijanski i njemački jezik. Proglašena je jednom od najutjecajnijih žena hrvatskog poslovnog svijeta za 2002. godinu i najuspješnijim poduzetnikom u 2003. godini. Bila je član Predsjedništva Hrvatske udruge poslodavaca. Za vrijeme Domovinskog rata upravljala je Magistralnim centrom HPT-a i uprkos ratnim razaranjima telekomunikacijskih sustava, osigurala nesmetanu telefonsku vezu sa svijetom. Od 1994. do 2000. godine bila je direktorica za Južnu i Središnju Europu, u najvećoj američkoj multinacionalnoj telekomunikacijskoj tvrtki AT&T, sa sjedištem u Beču. Od 2000. do 2002. godine predsjednica je Upravnog odbora i izvršna direktorica VIP-neta. Bila je jedina žena na čelu jednog od 170 europskih operatora mobilnih telekomunikacija. Pod njenim rukovođenjem VIP-net je dosegao fascinantan broj od milijun korisnika.

Tatjana Holjevac2002. godine nakon provedenog natječaja, imenovana je pomoćnicom ministra uprave za telekomunikaciju i poštu. Kad pročitate njezinu biografiju smrzne vam se drek u guzici jer ovako impresivnu biografiju nema puno ljudi u Skupštini. Direktorica sim, tam, ovo, ono, milijun korisnika Vipneta… Ajde, došli mi uredno na razgovor kad tamo kamere, reflektori, light show… Bit će da se snima film o udruzi Dugave Wireless. Bili smo tako fini, pristojni, lijepi, glupi i neiskusni. Srali smo o problematici, idejama, projektima, a ona je mudro klimala glavom dok su njezini savjetnici ispisivali stranice i stranice papira što je ostavljalo dojam da nas prate u koraku i da ih stvarno interesira tko smo, što radimo i kako nam mogu pomoći. Jebeš sve – dajte nam pomozite ishoditi prostorije za rad! Izgledalo je kao da smo dobili svog anđela čuvara. Tatjana je ustala, snažno stiskala ruke i obećala pomoći našoj udruzi. Čak je obećala doći u Dugave da ona vidi o kakvim se to prostorima radi koje nitko ne koristi godinama, a slobodni su.

Evo ti nje u Dugavama već nakon nekih tjedan dana. Opet kamere, opet reflektori, evo ti i Dragutina Lackovića, dopredsjednika četvrti Novi Zagreb – Istok, evo ti i Viktora Tarandeka, vijećnika, evo i Tome Petrovića, savjetnik Tatjane Holjevac. Ma joj! Milina! Da ne govorim da je to sve ekipa iz Dugava, svi do jednog. SDP-ovci od prvog do zadnjeg. Bacali su se pred nju na koljena, častili ju predivnim i već izvježbanim rječnikom slatkih riječi. Bili su čak i ljudi iz udruge penzionera, majke ti mile, neznam tko sve nije bio. Svi su pričali o nama lijepe riječi kao da se znamo već godinama, dečki super, dečki ovo ono, informatizacija, kenj, kenj… ma, evo već sam mislio da će nam donirat cijeli Tehnički centar. Čoporativno smo u pratnji OTV-a prošli kroz prazne prostorije i Tatjana je zaključila da su te prostorije stvarno slobodne i da ih trebamo dobiti. Sve je trebalo biti riješeno po kratkom postupku. Tatjana Holjevac je ipak netko, ne?

Baš! Dok je Bandić gazda, svi ostali su samo mali peseki kojima on govori što će, kako će i na koji način. Tatjanu nismo vidjeli niti čuli od toga dana. Ostale su samo uspomene, slike, video, lijepe riječi… Dopis niti jedan primili nismo, odgovor na naš projekt koji smo također predali nismo dobili, na telefon ju nisi mogao više dobiti pa da si Petar Pan. Uvijek smo dobivali Tomu Petrovića, njezinog savjetnika, i uvijek smo dobivali isti odgovor. Ja sam odustao od te priče, nema smisla od takvih tražiti bilo što. Kasnije smo mogli pročitati u novinama da je platila OTV-u da ju snima na sastancima i promovira kao da ona nešto stvarno radi i da utječe ne promjene. Ma koje promjene? Nema tu promjena. Ima opet puno obećanja, puno neriješenih pitanja, puno svega – samo ne pozitivnih primjera. Sve je to bio dio njezine samopromidžbe. Marketing kroz mlade ljude koji rade pravu stvar. E, da sam tada to znao… ne bi mi došli na taj sastanak, ne bi se mi svi sreli u Dugavama pa taman da je prva i zadnja koja nas želi saslušati. Da se udostojila poslati bilo kakav odgovor, dopis, bar da se javila na telefon koji puta i rekla „Čujte, sorry, al’ nebu prošlo“. Ma, nebumo se više čuli tak skoro. Znam do to paše Tatjani, ali još i više paše nama tj. meni.

Morate biti autorizirani za komentiranje Autoriziraj

Oglašavanje

468x60 ad code for footer
Log in - BlogNews Theme by Gabfire themes