Ekskluzivno je na web portalu Večernjeg objavljen intervju sa Nicholasom Negroponte uoči nadolazećeg “Marketing & Technology” summita. Prenosim ga u potpunosti. Prof. Negroponte predsjednik je organizacije One Laptop per Child (OLPC) i počasni predsjednik u MIT Media Labu – jednom od vodećih svjetskih interdisciplinarnih istraživačkih centara. Hrvatskoj je javnosti poznat kao autor bestselera The New York Times “Biti digitalan” (Being Digital), koji je preveden i na hrvatski jezik, a u kojem je prvi predvidio i opisao kako će digitalizacija utjecati na tvrtke i industrije diljem svijeta. Negroponte je pokretačka sila ideje prijenosnog računala za stotinu američkih dolara, konceptua lne i tehnološke novosti koja bi trebala revolucionirati informacijske i komunikacijske mogućnosti te transformirati područje edukacije diljem svijeta. Usput, Nicholas je mlađi brat američkog diplomata Johna Negropontea, bivšeg šefa 
svih 15 američkih obavještajnih službi, funkcija kojega je uvedena 2005. godine na preporuku Senatskog odbora koji se bavio napadima na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine. Nakon obavještajne karijere, upravo čeka ga mjesto pomoćnika državne tajnice Condoleezze Rice. Četiri godine mlađi Negroponte studirao je arhitekturu te računalne znanosti, a poslije je predavao na mnogim sveučilištima – MIT, Yaleu, Michiganu, Berkeleyju… No, danas se, osim OLPC projektom, bavi i istraživanjima suvremenih komunikacijskih tehnologija u svrhu unapređenja poslovanja tvrtki. Ono po čemu je poznat jest njegova vizija o tomu što to znači “biti digitalan” u suvremenom svijetu.
• Vi ste dobro poznati futurolog, računalni stručnjak, marketinški mag, profesor, predavač, biznismen, techno guru, aktivist… i siguran sam da će naši čitatelji željeti čuti o vama. Prije toga, molim vas recite nam tko je Nicholas Negroponte? Pokušavam ne misliti puno na to. Tko sam ja, manje je važno od onoga što radim. Imao sam veliku sreću u životu što sam odrastao u povlaštenoj okolini, putujući između Europe i Sjedinjenih Država, studirajući i živeći s obje strane Atlantika.
• Prema vlastitom priznanju, nikada niste voljeli čitati. Usto ste disleksičar. Kako ste bez navike čitanja uspjeli postati arhitekt i računalni znanstvenik, potom i magistrirati, utemeljiti slavni MIT Lab i biti rado viđen gostujući profesor ne samo na prestižnim američkim sveučilištima kao što su Yale, Michigan i Berkeley nego i na sveučilištima diljem svijeta? Nije li čitanje presudno za intelektualni, a time u velikoj mjeri i profesionalni razvoj? Mašta igra veliku ulogu u životu pojedinaca. Samopouzdanje je također od pomoći. Imajte na umu da mnogi ljudi koji su disleksičari upravljaju danas vrlo uspješnim kompanijama bilo to u znanosti, bilo u biznisu, bilo u umjetnosti.
• Kad već govorimo o čitanju, nije li čitanje dugačkih tekstova na kompjutorskom ekranu zamorno i sporo u usporedbi s jednostavnijim listanjem stranica knjige ili časopisa? Nakon Gutenbergova izuma, knjige se tiskaju već 500 godina. Jeste li među onima koji smatraju da će kompjutorski monitori zamijeniti knjige, novine, časopise i sl. ili mislite da će knjige ipak još dugo vremena paralelno postojati? Vaše je pitanje poprilično opširno. Tinta na “mrtvim stablima” (dead trees, tj. print izdanjima, op.a.) ne može se dugoročno održati kako iz ekonomske perspektive, tako i iz perspektive zaštite okoliša. S druge strane, riječi su vječne. One imaju više značenja po jednom bitu, odnosno po jednoj jedinici količine podataka u računalstvu nego bilo koja druga forma izražavanja. Današnji monitori, čak i najbolji LCD-i, nisu baš ugodno iskustvo. Međutim, pojavit će se novi zasloni, odnosno novi ekrani koji se neće razlikovati ili će čak biti i bolji od visokokvalitenog tiska na papiru. Oni će trošiti malo ili čak nimalo energije i bit će ugodni za čitanje na danjem svjetlu ili noću.
• Kao osnivač i predsjednik neprofitne organizacije One Laptop per Child (OLPC), (Jedno računalo po djetetu), u posljednjih ste nekoliko godina najpoznatiji po svojim nastojanjima da s pomoću računala omogućite obrazovanje djeci u najsiromašnijim regijama svijeta. No, pritom ste uvijek tvrdili da nije stvar u biznisu laptopima, nego o biznisu u vezi s edukacijom. Možete li to objasniti? Medij (prijenosno računalo) nije poruka (obrazovanje)! Međutim, ono što priključeno, tj. spojeno prijenosno računalo omogućuje jest da djeca mogu istraživati, dijeliti svoja iskustva i kreirati nove stvari. Najbolji način da razumijete žabu jest da je napravite, a ne da je secirate.
• Ipak, od samih početaka projekt One Laptop per Child predstavljao je prijetnju dominaciji softverskog giganta Microsofta i proizvođača čipova Intel. Kada ste zajedno s kolegama na MIT-u dizajnirali računalo od 100 dolara, koje se ne koristi Windowsima ni Intelovim čipovima, nego Linux operativnim sustavom i drugim nekomercijalnim open-source softverima, naišli ste na otpor, pa čak i na osude. Na kakve kritike danas nailazite? Nismo započeli OLPC projekt iz prkosa prema Intelu ili Microsoftu. Obje te kompanije izabrale su da ostanu na distanciji zbog različitih razloga. Intel se okrenuo prema toj ideji 2004. godine, a Microsoft je imao, i još uvijek ima, loših trenutaka s open-source filozofijom, odnosno prema tzv. slobodnom softveru. U lipnju prošle godine udružili smo svoje snage s Intelom, međutim, taj brak nije dugo trajao. Doživio je slom početkom siječnja 2008. godine. Za razliku od Intela, Microsoft je usko surađivao na razvoju OLPC-a i danas ima verziju Windowsa koje je moguće pokrenuti na tim prijenosnicima.
• Štoviše, Intel koji inače ne prodaje računala krenuo je agresivno s prodajom svojeg laptopa za zemlje u razvoju, koji je nazvao Classmate i kojemu je cilj bilo spriječiti konkurenciju, odnosno procesore AMD-a koji su ugrađeni u vaša OLPC računala, da postanu standard u zemljama u razvoju. S Intelom smo se razišli zbog Intelova sukoba interesa. Vrlo je nezgodno to što je Intel inzistirao na izravnoj prodaji tih prijenosnih računala, i to pod svojim zaštitnim imenom (brandom). To je kao kad bi Rolls Royce odlučio graditi zrakoplove. Oni su trebali ponuditi Classma te samo kao referentni dizajn, a ne kao konačan proizvod. Drugi proizvođači, i veliki i mali, trebali su ga proizvoditi i prodavati.
• Fundacija OLPC prisutna je i u Hrvatskoj putem projekta OLPC Hrvatska”. Što mu je cilj? Odnosno, smatrate li da bi vaša računala mogla biti od pomoći i hrvatskoj djeci? Nisam toliko pratio rad OLPC Hrvatska, međutim, pozdravljam ta nastojanja. Djeci iz svih dijelova svijeta naš je projekt na korist. Mi smo u OLPC-u usredotočeni na siromašnije zemlje i najudaljenije krajeve. Djeca iz tih krajeva najveći su nam izazov jer bi bez nas na pomoć čekala godinama.
• Kolumne koje ste niz godina pisali za magazin Wired izašle su 1995. godine u danas već kultnoj knjizi “Biti digitalan”. S obzirom na to da je od izlaska knjige prošlo 13 godina, što biste danas promijenili u onome što ste nekoć napisali? Mnogo je toga išlo ukorak jedno s drugim. Nešto ipak nije, a to se osobito odnosi na tehnologiju prepoznavanja govora. Očekivao sam korištenje glasa na digitalnim sučeljima, i to u mnogo većoj mjeri, kao što je to danas korištenje vida. Umjesto toga, kompjutorski sustavi postali su znatno složeniji i glomazniji.
• Neki smatraju da će 21. stoljeće biti ne digitalno, nego biotehnološko i da je biotehnologija biznis budućnosti. Biotehnologija je sasvim sigurno budućnost, bez ikakve sumnje. U tom smislu “biti digitalan” je kao “plastika” u 50-im godinama prošlog stoljeća. Time želim reći da je digitalni svijet duboko ugrađen u život kao takav. O tome ćete najbolje svjedočenje dobiti kada ostanete bez električne energije.
• Obrazovanje postaje dugoročan proces, a ulaganje u obrazovanje mnogi već prepoznaju kao najvažniju privrednu investiciju. Možete li komentirati sintagmu “društvo znanja” s aspekta promjena koje se zbivaju u sustavima visokoga obrazovanja ne samo u SAD-u nego i u Europi, zapravo cijelom svijetu. Obrazovanje se nalazi u korijenu ekonomskog razvoja. Međutim, promjena je u tome da znanje kao takvo postaje manje važno od učenja samog po sebi. Društvo se danas procjenjuje prema tome koliko je ono kreativno. Mlade se ljude danas znatno više nagrađuju upravo zbog maštovitosti i kreativnosti. Učenje napamet i “štrebanje” prošlost je.
• Jedno filozofsko pitanje: Društvo za prikupljanje, obradu i distribuiranje informacija potroši određenu energiju. Procesi informiranja rentabilni su ako postoji vjerojatnost da će prikupiti više društvene energije nego što će se na njih potrošiti. Neki smatraju da prekretnica nastaje onda kada količina društvene energije, žrtvovana procesima informacije, počinje premašivati energiju koja se time skupi te da u tom trenutku dolazi do entropije, odnosno urušavanja sustava u samog sebe. Drugim riječima, previše informiranja dovodi do kontraefekta, odnosno previše informacija može jednako tako i dezinformirati. Smatrate li i vi tako? Mnogo se informacija danas prikuplja automatski. Njihovo apstrahiranje i sažimanje, jednako kao i prezentacija u odgovarajućem kontekstu, odnosno u vremenu i prostoru, velik je izazov. Nije riječ o tome što govorite, nego o tome kako i na koji način to činite.
• Koje će digitalne tehnologije, po vašem mišljenju, imati odlučujuću važnost u 2008. godini? Društveno umrežavanje (social networking) kao što su internetski servisi Facebook i MySpace, zatim prikazivački (display) mediji kao što je e-tinta te svaki korak prema razboritu korištenju računala sa smislom za praktično.
• Internet je postao masovni medij. Konvergencija je vidljiva na svakom koraku. Što mislite, hoće li internet zamijeniti televiziju? Televizija će se do krajnjih korisnika isporučivana preko internetskih protokola. Neće biti druge vrste televizije. Ovo će znatno promijeniti ponašanje gledatelja, neće više biti potrebe za sinkronijom, što je samo po sebi loše za oglašivačke modele klasičnih masovnih medija, ali odlično za, primjerice, Google i njegove koncepte oglašavanja.
• Kina je postala najveći svjetski uvoznik informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ulazak na to tržište predstavlja odlučnu prevagu u odnosu na ostale konkurente. Planirate li ući i na kinesko tržište sa svojim OLPC projektom ili mislite da će Kinezi pokušati sami razviti sličan projekt? Da, planiramo OLPC projekt pokrenuti i u Kini. Tamo ima čak 22 milijuna studenata!
• Izjavili ste da se oglašavanje treba promijeniti, odnosno da će se načini oglašavanja mijenjati od modela bannera, kakav prevladava danas, prema nekim dugim modelima. U čemu će se sastojati ta inovacija i koja je vaša vizija efektivnijeg oglašivačkog modela na internetu? Odgovor je jednostavan: personalizirani proizvodi.
• Otvoreni je cilj Googlea prikupiti što više podataka o svemu na Zemlji. Mnogi pritom smatraju neprihvatljivim da toliko ovlasti bude u rukama privatne tvrtke. U nedavnom istraživanju austrijskih znanstvenika zaključeno je da Google u mnogim slučajevima narušava privatnost svojih korisnika koristeći se različitim “alatima” za prikupljanje podataka, a da ga pritom ne obvezuju nikakvi zakoni, kakvi postoje na državnoj razini, o zaštiti tih podataka. Što mislite o problemu privatnosti, koji je danas vrlo aktualan kad je riječ o informacijsko-komunikacijskim tehnologijama? Digitalni svijet = selo, a privatnost je u svakom selu precijenjena.
• Usprkos preporukama UN-a, Sjedinjene Države i dalje ustraju na svom pravu da zadrže kontrolu nad organizacijom ICANN, koja dodjeljuje adrese na internetu i smatra se jednim od najmoćnijih tijela koja su u stanju kontrolirati internet. Vidite li u tome neke potencijalne opasnosti? Da, ali u svemu tome vidim vrlo malu opasnost. Međutim, činjenica je da su Sjedinjene Države tako dobro osposobljene da se brinu o tome te mislim da to ne bi trebalo mijenjati.
• Koji su drugi vaši interesi? Doznao sam da ste i ljubitelj vina. Volim dizajn, drvene brodove, kuhanje, muzeje, vino i putovanja u društvu svoje djevojke…
