S obzirom na laganu ekspanziju HDTV groznice u svijetu, WirelessHD tehnologija nosi se sa ozbiljnom konkurencijom u borbi za prevlast u domovima brojnih ljudi kojima je HDTV signal dostupan. Naime, radi se o tome da većina ljudi koji kupuju novi TV (HDTV?) pazi i na druge detalje kao što je mjesto u sobi gdje će TV biti smješten. Mnogi plazme i LCD-ove šarafe na zidove te pokušavaju maskirati brojne kabele od TV-a, set-top-boxa, digitalnih receivera i ostale elektronike što je više moguće ne bi li dnevna soba i okolina novog (HD)TV-a bila u najboljem izdanju. Pic pic. Mnogi su picajzle danas pa inzistiraju na čistini oko novog TV-a i naravno, sukladno tome, u potrazi su za rješenjima problema rješavanja kabela po sobi. U tu priču savršeno se uklapa wireless HDTV tehnologija odnosno WirelessHD standard koji koristi frekvenciju 60 GHz, zatim High Definition Wireless Interface (WHDI) koji koristi 5 GHz band, i posljednji, ali ne i najmanje važan UltraWideBand (UWB) koji radi na frekvencijama od 4,2 GHz do 4,8 GHz. Sva tri standarda tvrde da su se pobrinuli za tri ključna zahtjeva za bežične AV veze, a to su visoka brzina prijenosa podataka, kratko vrijeme čekanja i visoka kvaliteta slike u stambenom okruženju. Ali, razlike dakako postoje. Prijenos nekompresirane 8-bit boje odnosno 60 frame/second video zahtijeva 1.4 Gbit/s vezu s podacima koji će se prikazati u 720p rezoluciji, 1.5 Gbit/s na 1080i i 3 Gbit/s na 1080p. Brzina od minimalno 80 Mbit/s potrebna je za prijenos kompresiranog videa.

Wireless HD
Specifikacija WirelessHD standarda definira bežičnu video mrežu (WVAN – Wireless Video Area Network) za spajanje elektroničkih (CE) audio i video uređaja. Ključna značajka WirelessHD sustava je sposobnost da podržava wireless prijenos nekompresiranog streama u AV rezoluciji od 1080p visoke kvalitete usluge (QoS) na udaljenosti od 10m. Na zahtjev za visoku propusnost podataka (veći od 3 Gbit/s) na udaljenosti od 10 metara potreban je široki (dodijeljeni) frekvencijski spektar. Veliki dio 60 GHz spektra dostupan je u mnogim zemljama kao nelicencirani. Band 57 ~ 64 GHz dodijeljen je u Sjevernoj Americi, dok je 59-66 GHz dodijeljen u Japanu. Sukladno tome, Koreja i Europska Unija također razmišljaju o alociranju dijela istog frekvencijskog spektra za potrebe prijenosa HDTV-a preko wirelessa unutar sobe/kuće. Agencije za telekomunikacije omogućile su vrlo visok efektivni prijenos snage (kombinacija snage odašiljača i dobitka antene), veći od 10 W izotropno izračene snage (EIRP). Veliki EIRP i velika širina frekventnog pojasa omogućiti će visoku propusnost veze koja će u svakom slučaju biti strogo usmjerena. Evo kako je to zamišljeno.

Ekipa koja se udružila i formirala WirelessHD standard sastavljena je od jakih igrača kao što su Intel Corporation, LG Electronics Inc., Matsushita Electric Industrial Co., Ltd. (Panasonic), NEC Corporation, SAMSUNG ELECTRONICS CO., LTD, SiBEAM, Inc., Sony Corporation i Toshiba Corporation. WirelessHD koristi veliku širinu frekventnog pojasa 60 GHz što rezultira mogućnošću prijenosa podataka od 4 Gbit/s.

WHDI, razvijen od strane izraelske tvrtke Amimon Inc, postiže brzinu prijenosa podataka od 3 Gbit/s. Ta je brzina prijenosa podataka ekvivalentna propusnosti jedne HDMI (1.2) veze preko kabela koja ima prijenos od cca 4,95 Gbit/s. To je dovoljno brzo za prijenos nekompresirane slike u HD 1080p rezoluciji. WHDI koristi 5 GHz frekvencijski spektar za prijenos podataka.

UWB standard pak ima brzinu prijenosa podataka od 480 Mbit/s. Funkcionira na bazi kompresiranja videa i koristi frekvenciju od 4.2 Ghz do 4.8 GHz. Konkretan razvoj situacije oko HDTV-a na mikrovalovima možemo očekivati početkom 2009. godine kada će početi prva konkretnija testiranja opreme različitih proizvođača.